Skoro sve minule vjekove na prostoru Vasojevića obilježile su velike seobe naroda koji je, zbog različitih istorijskih, društvenih i životnih okolnosti, napuštao svoja pradjedovska ognjišta odlazeći na različite strane svijeta. Odlazili su Vasojevići ispod „komskih žila“ spasavajući se od najezde brojnih zavojevača koji su pokušali da porobe ove prostore. Selili su se ponosni gorštaci sa ovih prostora i zbog krvnih osveta. Nije mali broj ni onih Vasojevića koji su, „trbuhom za kruhom“, uzimali kartu samo u jednom pravcu, nastanivši se u neke druge krajeve koji su im pružali bolje životne pogodnosti od onih zavičajnih. Naseljavali su Vasojevići Šumadiju, Metohiju, Vojvodinu, Dalmaciju, Bosnu i brojne druge gradove i oblasti u bivšoj Jugoslaviji. Odlazili su i u inostrane zemlje, tako da skoro da i nema mjesta pod ovom nebeskom kapom gdje ne živi neko od potomaka ovog brojčano najvećeg srpskog plemena, nastalog od slavne loze Nemanjića. Pojedinci su se, s vremena na vrijeme vraćali u mjesto svog rođenja, ali, ima i onih koji nikada više nijesu zakoračili tamo gdje su prvi put čelom na zemlju pali. No, i pored toga život u Vasojevićima se nikada nije prekidao. Obnavljao se, kretalo se iznova u nove životne izazove. O tim vječitim seobama postoje brojni zapisi, priče, svjedočanstva koja govore o mukotrpnom, ali časnom trajanju ljudi na prostoru od Komova do Tifrana i od Nožice do Lješnice. Međutim, najnoviji podaci jasno ukazuju da na području Vasojevića, pored privrednog i ekonomskog zaostajanja, migraciona kretanja i pad nataliteta poprimaju zabrinjavajući karakter. Statistika govori da je iseljavanje stanovništva posebno izraženo poslednjih godina i da trenutno na ovom prostoru obitavaju uglavnom staračka domaćinstva. To najbolje ilustruje primjer mjesne zajednice Konjuhe, u kojoj ima više zatvorenih kuća nego onih u kojima neko živi.
- Ovdje je, zbog nebrige društva u cjelini, sve prepričano. Rastužim se kad se sjetim kako se nekad živjelo. Nema veselih kola, nema momačke i djevojačke pjesme. Okupljamo se samo na sahranama, a ako se ovako nastavi uskoro neće imati ko koga da sahrani. Jednostavno, narod odlazi, uz ubjeđenje da pod ovakvim uslovima ovdje nema života – navodi mještanin Aco Babović.
On podsjeća da je u konjuškoj Osnovnoj školi „Milić Keljanović“ prije pet decenija nastavu pohađalo blizu 400 učenika, dok je u ovoj godini taj broj sveden na svega dvadesetak đaka.
- Konjuhe je nekad bilo puno djece. Danas, nažalost, učionice u osnovnoj školi su poluprazne. To je znak da Konjuhe, sa okolnim selima, nestaje sa mape živih. Sve se to dešava iako je nekada mjesni centar Brod živio kao mali grad. Tu se okupljao narod kao danas što se okuplja u urbanim sredinama. Imali smo jaka pojedinačna gazdinstva, sa čuvenim stočarima koji su na širim prostorima isticani kao primjeri uspješnosti. Nažalost, sve nekadašnje vrijednosti su uništene. I to malo stanovništva što je ostalo da živi na ovom prostor nema nikakvu perspektivu. Što znači da se naša sela sele u prošlost – ističe Babović.
Sa njim su saglasni i ostali mještani koji navode da ih srce zaboli kad krenu da upoređuje neka minula vremena sa ovim današnjim.
- „Oj Konjuhe u doline/puno li si omladine“. Tako se nekada pjevalo na igrankama koje su se svake nedjelje održavale na Brodu, mjesnom centru Konjuške župe. Danas, nažalost, u selima ispod Komova skoro da je potpuno utihnula momačka i djevojačka pjesma, dok su poznate konjuške igranke odavno postale prošlost. Nekad su od Berana do Konjuha saobraćali autobusi i kombi vozila po nekoliko puta dnevno i svi su bili puni putnika. Danas nema ni autobusa ni putnika. Prosto ne znam šta se ovo uradi sa narodom – ističe Radenko Janković.
Ovakvim konstatacijama pridružuje se i Željko Jovović iz susjednog sela Košutiće, navodeći da kroz različite programe treba materijalno podržati većinu porodica i otvoriti nova radna mjesta ukoliko se želi spriječiti bijela kuga, koja ozbiljno prijeti da zagospodari na prostoru Vasojevića.
– Da se primijetiti da dosadašnja zalaganja u pravcu razvoja sela i poljoprivrede na sjeveru Crne Gore nijesu dala očekivane rezultate. Naša sela su pretvorena u mjesta iz kojih narod konstantno odlazi, a vrlo rijetko se vraća. Uzroke svakako treba tražiti u nedostatku radnih mjesta, jer mladi ljudi ne uspijevaju da pokrenu neki biznis i tako uposle i sebe i svoje ukućane. Sve se završava na pokušajima. Zato omladina i odlazi tamo gdje ima posla, jer niko ne želi da najljepše godine svoga života provodi na birou rada – zaključio je Jovović.D. JOVOVIĆ

Država da riješi problem

Iz Udruženja Vasojevića poručuju da država treba da donese posenu uredbu koja bi bar donekle uticala da se zaustave sve izraženije migracije stanovništva iz sjevernog regiona. - Treba da shvatimo da niko vještački ne može zaustavljati migraciona kretanja sa prostora Vasojevića. Očigledno je da je migracija izazvana ekonomskim problemima. To ukazuje da je jedini recept za zaustavljanje odliva stanovništva stvaranje odgovarajućih uslova za život. Za tako nešto je neophodno uvezati brojne činioce, od ljudskih resursa i prirodnih potencijala pa do političke volje same države i želje investitora da ulažu u ove krajeve – naveli su iz Udruženja Vasojevića.